Draxblog VI

Početna » Kultura » Film » RECENZIJA: Jobs (2013)

RECENZIJA: Jobs (2013)

Follow Draxblog VI on WordPress.com
jOBS Premiere at the Sundance Film Festival

Plakat na Sundance festivalu (izvor: redtouchmedia)

JOBS
(jOBS)
uloge: Ashton Kutcher, Dermot Mulroney, Josh Gad, Lukas Haas, J. K. Simmons, Matthew Modine
scenarij: Matt Whiteley
režija: Joshua Michael Stern
proizvodnja:Open Road Films, SAD, 2013.
trajanje: 122 '

Jedna od dilema koja muči filmske producente od samih nastanka industrije jest odnos prema aktualnim ličnostima ili događajim, odnosno dilema da li prilikom njihove komercijalne eksploatacije treba više inzistirati na brzini produkcije ili se više truditi na kvalitetnoj obradi, čak i po cijenu aktualnosti u trenutku premijere. Danas je ta dilema postala izuzetno važna, jer mjesecima i godinama od prvog scenarija do premijere mnogo toga što je izgledalo “cool” i “hip” postane demodirano ili zasjenjeno nekim još atraktivnijim i “kulerskim” fenomenom. Tu dilemu, možda više od ičega drugog, ilustrira problem koji se našao pred Joshuom Michaelom Sternom, režiserom filma “Jobs”.

Vijesti o snimanju filma su se pojavile nedugo nakon 24. listopada 2011. godine, odnosno nakon smrti Stevea Jobsa, američkog poduzetnika koji je zahvaljujući osnivanju računalne tvrtke “Apple Inc.” kao i nizu popularnih i danas sveprisutnih gadgeta postao jedna od najpopularnijih i najutjecajnijih ličnosti našeg doba. “Jobs” se u kino-dvoranama pojavio 19. travnja 2013. godine. Producenti su izjavili kako su na tom datumu inzistirali kako bi obilježili 39. obljetnicu osnivanja “Applea”, ali je bez svake sumnje odluci da do filmske reinkarnacije Jobsa dođe godinu dana i pol nakon njegove smrti pridonio i ogroman publicitet vezan uz nestanak diva američke računalne industrije, kao i očekivanja da će filmu besplatnu reklamu pružiti fanatični korisnici i poklonici “Appleovih” proizvoda.

“Jobs” počinje 2001. godine kada naslovni protagonist (Kutcher) izaziva oduševljenje među uposlenicima “Applea” prilikom prve demonstracije jednog od tih proizvoda – iPoda. Radnja se potom pomiče u prošlost, odnosno u 1974. godinu kada je Jobs tek propali student, čiji nonkonformizam, hipijevski životni stil i gotovo bolesnu samouvjerenost okolina tolerira tek zahvaljujući njegovom talentu za prepoznavanje novih ideja. Jedna od njih je osobno računalo koje namjerava izgraditi Steve Wozniak (Gad), njegov dobri prijatelj iz djetinjstva. Iako su tradicionalni informatičari prema tom konceptu skeptični, a šira javnost ne shvaća mogućnosti novog uređaja, uporni Jobs okuplja talentiranu ekipu, te uz pomoć poduzetnika i bivšeg inženjera Marka Markulle (Mulroney) osniva “Apple” i na tržište izbacuje “Apple II”. Jobs postaje uspješan i slavan, ali s vremenom gubi prijatelje, a niz poslovnih promašaja, poput “Lise”, godine 1985. dovodi do njegovog smjenjivanja sa čela “Applea”. Desetak godina kasnije “Apple” se našao u problemima, i uprava Jobsa, koji je u međuvremenu osnovao novu tvrtku NEXT, poziva da je ponovno učini predvodnikom računalne industrije.

Filmu je dodatni, iako od strane producenata na početku možda i neželjeni, publicitet donio angažman Ashtona Kutchera u naslovnoj ulozi. Glumac koga je proslavila serija “Lude sedamdesete” je s velikim entuzijazmom prihvatio ulogu čovjeka prema kome mnogi danas imaju idolopoklonički odnos, a koja mu je trebala omogućiti da prestane biti vezan uz likove koji su izgledom ili duhom zaglavili u adolescentskim godinama. Kutcher se potrudio i, ako se film gleda isključivo kroz prizmu njegovih napora, “Jobs” je impresivan film koji na prilično uvjerljiv način rekonstruira jednu od ikona našeg doba.

Na Kutcherovu, ali i gledateljsku žalost, scenarij Matta Whiteleya nije bio na visini, odnosno dostojan jedne takve ličnosti kao Jobs. Umjesto da se koncentrira na ključne događaje u njegovom životu, “Jobs” predstavlja maksimalno klišejizirano i uglavnom dosadno nabrajanje opće poznatih detalja biografije; neki od manje uzornih epizoda (poput odbacivanja trudne djevojke) su ubačeni tek reda radi, te potpuno neiskorišteni i pred kraj stvaraju nepotrebnu konfuziju. “Pirati Silicijske doline”, TV-film snimljen daleke 1999. godine gdje je isti lik tumačio Noah Wylie,  pokazuje kako Hollywood, za razliku od računalne tehnologije, ne mora uvijek ići naprijed.

OCJENA: 4/10


1 komentar

  1. […] – 1/16/14] | Dragan Antulov @ Draxblog VI […]

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

Arhive

Postovi na Twitteru

  • #onokad je netko general poslije bitke doslovno, a ne samo metaforički. fb.me/5vFF7wR6C 4 hours ago
  • Kad je Cuba Gooding Jr. glumio novog Trumpovog ministra stanovanja i gradskog razvoja,,, fb.me/7R6CQbqIH 22 hours ago
  • Dr. Ben Carson, ugledni neurokirurg i Trumpov suparnik u utrci za rep. nominacije, imenovan za min. stanovanja u njegovom kabinetu. 22 hours ago
  • Opet ista post-Trump priča - jutro poslije IT referenduma burze i euro padaju, a nakon par sati opet gore, kao da se ništa nije desilo. 22 hours ago
  • Ako ste mislili da će 2016. zaključati trgovinu nakon posla s Renzijem, već nakon par sati ste bili u krivu. fb.me/5n6ppxZRj 1 day ago

Kalendar

Studeni 2013
P U S Č P S N
« lis.   pro. »
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930  
%d bloggers like this: