Draxblog VI

Početna » Kultura » Film » RECENZIJA: Kradljivica knjiga (2013)

RECENZIJA: Kradljivica knjiga (2013)

Follow Draxblog VI on WordPress.com
hr_The_Book_Thief_1

(izvor: mirror of erised)

KRADLJIVICA KNJIGA
(THE BOOK THIEF)
uloge: Sophie Nelisse, Nico Liersch, Emily Watson, Geoffrey Rush, Roger Allam
scenarij: Michael Petroni
režija: Brian Percival
proizvodnja: 20th Century Fox, SAD/Njemačka, 2013.
trajanje: 131'

Posljednjih dvadeset i nešto godina su filmovi koji se natječu i osvajaju “Oscare” postali isto onako konfekcijski predvidljivi kao i oni koji svakog ljeta nastoje isprazniti džepove manje zahtjevne publike. Među nepisanim pravilima koja diktiraju ishod svakog natjecanja za zlatne kipiće se našlo i ono koje je možda najbolje sažeo afroamerički režiser Spike Lee s riječima “Želite dobiti ‘Oscar’? Snimite film o Holokaustu!” Još jedno takvo pravilo jest i ono prema kome će Oscar lakše dobiti film o kome je jedan od likova dražesno dijete nego film u kome kome takvog lika nema. Možda najuspješnije kombiniranje ta dva nepisana pravila se mogla naći u Život je lijep Roberta Begninija iz 1997. godine. Ove je godine istu formulu pokušala iskoristiti Kradljivica knjiga, ekranizacija hvaljene omladinske knjige australskog pisca Markusa Zusaka.

Radnja započinje 1938. godine u nacističkoj Njemačkoj. Djevojčica Liesel Meminger (Nelisse) je ostala bez brata koji je umro od gladi i majke, koja ju je, progonjena kao komunist, morala napustiti. Liesel u jednom gradiću udomljavaju Hans (Rush) i Rosa Hubberman (Watson), bračni par bez djece. Dok je supruga ispočetka zainteresirana isključivo za novčanu naknadu od države, dotle njen muž s oduševljenjem prihvati posao novog roditelja i pomaže Liesel da nauči čitati. Njen život, kojim dominiraju sukobi s drugom školskom djecom, ali i prijateljstvo sa mladim susjedom Rudyjem (Liersch), se počne mijenjati kada je novootkrivena vještina čitanja počne okretati prema knjigama, uključujući i one “nepoćudne” koje nacisti vole spaljivati na javnim manifestacijama. Situaciju dodatno zakomplicira i Kristalna noć, nakon koje Max Vandenburg (Schnetzer), mladi Židov čiji je otac spasio Hansov život u prvom svjetskom ratu, pronađe utočište u podrumu Hubbermanovih. Liesel i Max se ubrzo sprijatelje, ali njihov odnos se nađe ne samo pod sjenom opasnosti od otkrivanja, nego i drugog svjetskog rata koji će posredno ili neposredno dotaknuti čak i provincijski gradić.

Vjerojatno svjesni da se u moru “oskarovskih” filmova o Holokaustu moraju po nečemu isticati, tvorci Kradljivice knjige su odlučili preuzeti jedan od neobičnijih elemenata književnog predloška. Naraciju filma, naime, pruža nitko drugi nego Smrt, kome je glas posudio britanski glumac Roger Allam. Morbidne i crnohumorne opaske tog lika, obično vezane uz vrijeme u kome je, kako kaže, “imao prilično posla”, je, međutim, prilično teško pomiriti sa sentimentalnim karakterom ostatka filma. One se, još k tome, pojavljuju prilično rijetko, te bez te fantastično-mistične distrakcije Kradljivica knjiga može funkcionirati sasvim dobro.

Ako se zanemari taj nepotrebni scenaristički trik, Kradljivica knjiga uglavnom koristi klišeje vezane uz vrijeme i mjesto radnje, ali u tome nije ništa bolja ili lošija od sličnih filmova. Najzanimljivije je to da se to crno poglavlje povijesti prikazuje iz perspektive “malih” običnih ljudi, odnosno da su mnoge stvari koje su danas nezamislive nekada bile sasvim banalne. Gradić u kome živi Liesel, da nije sveprisutnih zastava s kukastim križem, izgleda poput mjesta s razglednice; sukobi među likovima su više izazvani osobnim netrpeljivostima i banalnim zavadama nego ideologijom; čak i lokalni nacistički glavešine se prikazuju kao oportunisti, a ne ideološki fanatici. S druge strane je sasvim razumljivo da se u filmu mora prikazati krajnje posljedice nacističke ideologije – bilo kroz Kristalnu noć, bilo kroz pomalo anakrone ceremonije spaljivanja knjiga i, konačno, kroz prizor Židova na ulici koje pred kraj filma vode u logore. Gledateljima je, međutim, jasno sugerirano tko je u priči pozitivac – buntovnička Liesel kao i anđeoski dobronamjerni i požrtvovni Hans, te Rudy, koji će birajući između nacističke ideologije i ljubavi prema Liesel, jasno odabrati ovo drugo. Završnica filma, dakako, kao i mnoga ostvarenja na temu Holokausta, sadrži poratni epilog, ali je isto tako utopljena u sentimentalnu “ljigu”.

Ono što Kradljivicu knjiga izdiže iznad prosjeka i čini gledljivom je talent Briana Percivala, britanskog režisera dosad poznatog jedino po popularnoj TV-seriji Downton Abbey. U ovom je filmu pokazao veliku brigu za detalje zahvaljujući kojoj naoko banalna svakodnevnicu gradića prije sedam i pol desetljeća izgleda fascinantnom za moderne gledatelje. Najviše će u oči, međutim, upasti kanadska (kvebečka) glumica Sophie Nelisse čiji šarm uspijeva izazvati smiješak kod gledatelja usprkos turobnih prizora i ugođaja kojim obiluje ovaj film. Zahvaljujući njoj, kao i nekolicini poslovično pouzdanih glumaca – poput “oskarovca” Geoffreya Rusha – Kradljivica knjiga se isplati pogledati, čak i onim gledateljima koji misle da su već vidjeli sve što se na temu Holokausta moglo vidjeti.

OCJENA: 6/10

Enhanced by Zemanta

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

Arhive

Postovi na Twitteru

Kalendar

Veljača 2014
P U S Č P S N
« sij.   ožu. »
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
2425262728  
%d bloggers like this: