ONE DIRECTION: THIS IS US 3 D nastupaju: Niall Horan, Zayn Mallick, Liam Payne, Harry Styles, Louis Tomlinson režija: Morgan Spurlock proizvodnja: Syco Entertainment/Tristar, Velika Britanija/Irska, 2013. trajanje: 92 '
Ovih dana je prilično zanimljivo vidjeti kako političari koji su izgradili karijere propovijedanjem protiv besmislenih ratova na Bliskom istoku sada postaju glavni zagovornici i pokretači još jednog takvog krvoprolića. Slične stvari možemo vidjeti i u filmskom svijetu, gdje nije potrebno mnogo napora da bi se filmaš slavljen kao nonkonformistički buntovnik pretvori u oličenje istog onakvog establishmenta protiv kojeg se nekoć bunio. Najsvježiji, ali i, s obzirom na rezultate na američkim kino-blagajnama, i komercijalno najuspješniji primjer pruža Morgan Spurlock. Prije desetak godina je s dokumentarcem “Super Size Me” na originalan i duhovit način kritizirao McDonald’sovu brzu hranu i utjecaj te velike korporacije na američko društvo. Za njegovo novo ostvarenje, koncertni dokumentarac “One Direction: This Is Us”, bi se, pak, moglo reći da predstavlja panegirik jednom sličnom proizvodu.
“This Is Us”, koji je nakratko sjeo na prvo mjesto američkih kino-blagajni, naime ne samo prikazuje, nego i slavi anglo-irski boy band “One Direction”, pop fenomen koji bi ciničniji promatrači mogli nazvati glazbenim ekvivalentom “Big Maca”. U oba slučaja je riječ o industrijskom proizvodu gdje je kvantiteta važnija od kvalitete, a ciljani konzumenti pripadaju najneiskusnijim i najranijivijim dobnim skupinama. U slučaju “One Directiona” su ti konzumenti djevojčice koje posljednje tri godine pune stadione širom svijeta, dovode pjesme tog benda na vrhove top-lista i, naravno, trendova na Twitteru. Spurlock upravo takvoj publici treba zahvaliti uspjeh svog filma koga, zapravo, uopće ne bi bilo da iza njega nije stajao tvorac benda, britanski pop-mogul Simon Cowell, koji se u “This Is Us” pojavljuje kao jedan od producenata.
Spurlock ovaj put nije htio ugristi ruku koja ga hrani, pa je dokumentarac uredno “očišćen” od svih sadržaja koji bi mogli ugroziti pažljivo izgrađeni, i u smislu “obiteljskih vrijednosti” besprijekorni, imidž benda, odnosno svega što bi moglo spriječiti dolazak hordi šiparica u kino-dvorane. “This Is Us” je tako u SAD dobio cenzorski rejting PG, blaži od PG-13 koji predstavlja prosjek današnjeg Hollywooda. U filmu nijedan član grupe ne kaže nijednu prostu riječ, ne pojavljuje se dim od cigarete niti čašica alkohola, nema ni spomena groupieja, a članovi benda ne spominju čak ni vlastite djevojke ili zaručnice.
Ono što publika, pak, može vidjeti jesu povremene snimke spektakularnih nastupa benda u koncertnim dvoranama poput prestižne londonske O2 i njujorškog Madison Square Gardena, prema kojoj članovi “One Directiona” nekoliko puta izražavaju duboko poštovanje. Svi su ti nastupi snimljeni u 3D, ali njihov efekt se vrlo brzo izgubi te se “This Is Us” može bez problema gledati i u standardnom formatu. Same pjesme predstavljaju moderni pop, odnosno brojne obrade starijih hitova koje su stvarali i izvodili daleko kvalitetniji izvođači. Od glazbe su gledateljima koji nisu fanovi “One Direction” daleko zanimljivije scene u kojima se, ponekad na duhoviti način, prikazuju razmjere globalne histerije koje su izazvale širom svijeta i stvaraju usporedbe s “beatlemanijom” od prije pola stoljeća. Neumitne usporedbe s “beatlesovskim” kvazidokumentarističkim klasikom “Hard Day’s Night” –na koga se ovaj film povremeno naslanja kroz scene “glupiranja” i štoseva koje izvode članovi benda – su na Spurlockovu štetu, jer se doimaju isforsiranima (a najbolja je potrošena na odjavnoj špici). Najbolji dojam, pak, ostavljaju scene u kojima roditelji članova benda na iskren način govore o dobrim, ali i ponekim lošim posljedicama njihove brzo stečene slave. One su kratke, ali dovoljne da ovaj konfekcijski proizvod učine gledljivim.
OCJENA: 5/10
One thought on “RECENZIJA: One Direction: This Is Us 3D (2013)”